Ishikoridome No Mikoto

30.12.2008., utorak

e, da

- 14:41 - "Mind if I smoke?" (7) - "-Care if I do." - #

30.09.2008., utorak

.

- 12:52 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

21.08.2008., četvrtak

nešto loše

Došla sam kući. Otuširala sam se. Pokazala sam znakove života. Izgleda da je duša u grkljanu svijesti, sluzava duša koja kapa i iskašljava se silovito u eter. How long does it take to wake the skies up? Škaklja me mir, prljavi mir moje osi. Omotan mi je dušnik lancima, a ni bronhiji nisu preveć iskoristivi. Zar da se ja obazrem na knjižni vijek, ptičji pjev cvijeta, ili pak potmulu dozu zore što se već večerima i večerima budi, a nikako da se probudi? Soneti siledžije zvanog Dišni, stisni se, oklopni, u moje male stanice, zavrti mi svim vratovima i svim deblima; mislim da neću stići. Ja; nikada ne stižem, nikada ne idem pješke na karneval, cvrkutima i lavežima putujem; bezdane noći u danima mojim, "crno mlijeko zore mi te pijemo obnoć" siva kozo jutra, zar da se sutra namjerim na taj ritam? Zar da se sutra okomim na vrške prstiju i da ranjenim prsima probijem odsjek vrelog života? -Supstitucija za mješovito, za novoljetno dodirivanje, tangibilne ti opipljivosti! Paul Celan u ravnomjernom umjesu u miris. O, Petro večeri! O, Petro jutra; Petro; hoćemo li do Raja ovako? Novi moj privjesku, hoćeš li podnijeti lakoću mene? Orah mene, ljusku što se gejzirskim mjehurom pretače kroz nove Rijeke i prska trudno (poput korablje) svaki korak sve dalje, i dalje, i dalje, i dalje . . . .

- 17:05 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

10.06.2008., utorak

malaksalost

Čitavo je moje tijelo slabo i vrelo Osjećam se odveć sad živom - ja titram Previše je to života; cijela litra, A premalo je tijela za cijelo raspelo Raspirivanjem soli preplavljujem trup, Mirisom mora oštrim napetu kožu; Naglašenu taktnu nježnost - onu lošu, A mom razdraženom mozgu um nije stup. Duh se svijesti klima i već je sasma tup Jagodicama tek razmagljujem taj vir- Što se vrti u mjesečev besani šir; Zapao prepadnut golotinjom boli. Vrućicu mjerim snagom u porazima; Krepkost tijela razumom u odrazima.

- 16:14 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

05.04.2008., subota

malokluzija ujutro

- 20:23 - "Mind if I smoke?" (2) - "-Care if I do." - #

18.03.2008., utorak

"Korijen ritma neke pjesme traži se, tako, u životnom ritmu samog pisca"

- 16:13 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

03.03.2008., ponedjeljak

la muerte me está mirando.

Umire čovjek. a)Glasovi se uspaničeno množe, soba se ispunjava zadahom razuma, šaptanje postaje igličasto. Neugodno postaje. b)Nebo se steže, vani se zrak gužva i raskriljuje se prostrano, titraju pernate kuglice života, krošnje se uzlistale i nagnule svijet prema kraju ulice, šuškaju glasovi bogova kroz uvenule krovove, truli miris smrti se spušta, i nagoviještaji se pruzaju zračnim bićima uvis pa ukrug dalje. c)Umire čovjek. Glasovi se stišavaju. Neznatni bog zapulsira i upuhne mu vatru u kapke. šuštanje života. Kiše krvi, naglo naprijed, pa gore, i otkotrljale se dolje u provaliju tijela. Vrućina isparava. Glasovi neugodniji i tiši. Udara srce o stijenke sobe i tamne prestrašene oči ljudi. Natrag. d)Zaurlao je zrak i prostrijelila su bezsjena bića sebe kroz ulicu, prema kraju raja, gdje završava smrt. e)Uprti prsti u čovjeka. f)Smrt virka kroz prozor. g)Vrisak čovjeka. Ruke prema prevrnutom nebu. Uznemirenost u sobi. Talasanje straha. h)Pompozna najava, trublje u ulici, sve krošnje zaiskravaju i piskaju, smrt je u zraku. Povlačenje valovitih niti oblaka kroz ulicu, brzo, smrt je u zraku! i)Smirivanje. (Kolanje mlakosti postojećeg, koja se razvija u ovim trenucima života, kad je svijet izgubio personifikaciju, i našao se živim i neznanim bićem, prostranim samim sobom.) Umiranje. j)Uzavrela kovrčavost pripreme. Smrt je skliznula iz nuklearne doline zivota i krilasto se, britko uvukla u sobu, u čovjekove kapke i prekrila je postojeće. Oplahivalo je svijet stanje uznemirenosti. k)Svi su to vidjeli. Smrt se oduzela, pala je na napetog čovjeka, splahnula je naduti život. Tiho je uzdahnulo tijelo. Duša se rasprela od tijela, popadale su nepravilne niti na pod i usahnule. Duša je nestala u zraku. Svi su to vidjeli. Čovjek je umro. Vrisak u sobi. l)Svijet se osvrnuo i prekrio svoje lice. Odvilo se vrlo brzo. Povukao je svoje živo za sobom i otklizio dalje. Ulica se linearno praznila. Ništa. m)Kćerka je zajapureno i slinavo promrljala nešto, i nagnuvši se kroz prozor, povratila je. Majka se ukočila na sjedalici i zaogrnula je svoje čelo i šarenice crnilom i odsutstvom razumnog. Susjed je pogledao po sobi, sklopio mrtvom čovjeku oči, popravio mu plahtu, i susjedski izašao na vrata iz sobe; tiho. n)Ulica je prazna. Kasno popodne. Djelomicna oblačnost. Vlažnost zraka prihvatljiva. Toplo je. Malo je povišen tlak zraka; Marka, koji živi malo niže, pri kraju ulice, boli glava. Vjetar je otprhnuo posljednji zadah smrti.

- 02:10 - "Mind if I smoke?" (3) - "-Care if I do." - #

01.02.2008., petak

Sleep

Zatvoriti oci i odspavati malo zeleno ljubicasto, dok ne izgubi boju i budizam. Sasvim. Umor u kapcima. Okretanje pokreta prema unutra, izvijenih poput necega pred smrt. Akademski slikari, biljke, amazona ljudskog, la la. Zar da ikad nastavimo zivjeti znajuci ista? Kako uopce znamo da smo obnovljeni? Samo zato jer je ntko kihnuo a veliki bijeli polumamut je zakrijestao poput vrane kroz predvecerje. I umro je. Poput Feniksa u smogu. Je. Pun kurac zivotinja. Da oprostite na rjecniku. Pisati dok ne umrem, dok se ne pretvorim u patvorene slike danasnjice, dok se more ne uzdigne kao aleja necega, onako kako to aleje rade u ovom trenutku, zar je ikad postojalo nesto sto bi mogli nazvati alejom bez primisli na silovani vokal?? Bez primisli na unistenje zvuka, kisno vonjasto popodne u dvoristu ispred viktorijanske kuce. Stoljeca zarobljena u djecjoj masti. Svijet na vrhovima prstiju. Smezuran od bijede postojanja. Zuljevi pred spavanje, rastvorene celjusti mraka pred porodjene pretporodjajne muke svetog nalivpera. Gdje smo nekad zivjeli,. gdje smo obitavali, rugaju se ljesnjaci, smrtni razlozi, ciscenje, katarza, ikad nikad, zivjeti srebrno razliomljeno, voyelles, ooh la la, svezane jabucice u snop hroptavih bjeloocnica.

- 16:21 - "Mind if I smoke?" (6) - "-Care if I do." - #

06.01.2008., nedjelja

oblačno popodne #3

- 01:05 - "Mind if I smoke?" (7) - "-Care if I do." - #

25.12.2007., utorak

Marku.

- 23:50 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

18.11.2007., nedjelja

smrt bolero isusa

Kad sam napokon došao u Raj, trebala mi je potvrda o uskrsnuću. Jednog ljetnog dana imao sam aritmiju srca, snažnu, Maurice Ravelovsku aritmiju srca, u svim oblicima i bojama, gramofonsku aritmiju srca. Svijet je bio relativan, naime, spavalo mi se, i htio sam samo malo prileći, but the air was too tight, i mene je stegnula primisao na samohvalu, stegnula me ispod rebara, i povisivala se dijafragmično, kao da ću zapjevati, i kad sam otvorio usta da pustim glas, izašao je mjesto glasa život iz mene, udaraljke bolera, grozne udaraljke bolera opraštahu me bez tuge i bez primjedbe od blagog mi susjedstva, plovio sam kao planina teško, zrak sam plovio, i ušutio sam zbivanje svemira svojim svečanim odlaskom, istegnutog labudskog vrata, srce moje je bilo labud, saksofonsko srce moje, vodoravno suncu, zvijezda provodilja za one kmice u tmini, ja sam repatica silovane opatice, svečana, uzdignuta i krvava, vrišteća, sluzava svečanost u zraku ponad afrike, statično antisramotno slavljenje nepretenciozno, valcer voda mene, valcer vjetra u krugu - krug, sjena pod prstima u zraku, blaga neiskaziva sreća bez potrebe da se izrazi, sretna mala uzvišena sreća polupune čaše smrti, poluprazne čaše života uzvišena sreća, ritmično umiranje, ritmično razvijanje melodije, smrt nastupa, titanski, velikim koracima korača, maršira, najavljuje se simfonijom, dolazi lijepa od noći, lijepa smrt, izreciva smijehom svega, velikim smijehom života. Ali, zaboravio sam potvrdu o uskrsnuću.

- 16:02 - "Mind if I smoke?" (5) - "-Care if I do." - #

09.10.2007., utorak

...this monstrosity

- 01:56 - "Mind if I smoke?" (13) - "-Care if I do." - #

01.09.2007., subota

Hommage Beli Bartóku

impresija na IV. stavak 'Glazbe za žičane instrumente, udaraljke i čelestu' Lijepi Bela britak um šiljak u oku šestar u šestanovcu ruke dirigentske Obručuju zvuk oblikuju ga strojno nespretno pokušaj migoljenja, nema sklizanja samo životna sjetva postojanja koju se ne može definirati nikako drugačije nego li graktanjem noktiju po kopreni zvučnoj kopreni tipičnog života kojeg se pokušava odstvariti ljepotom (uvijek sa dozom straha) iracionalno zatezanje zgrada iz kamenja u remenje istezanje grada, ne htijenje mogućnosti nemogućnost bridova da budu hridi nemogućnost Bele da se izbijeli išta više od sijede kose. O sebi, Bela, nažalost, prečesto smo o sebi besani od sna umoreni od mora prečesto smo živi, a ne postojimo (samo)

- 17:13 - "Mind if I smoke?" (3) - "-Care if I do." - #

17.08.2007., petak

Leidenschaftlich

Odgađanje zasićenja. Sublimiranje libida u neku vrelu paru uokolo ega; toliko toplu da se ti počinješ hladiti nekom mokrom, neizdrživo drhtajućom hladnoćom koja se koncentrira u lijevak tebe. Otkucavajuća doza melodične gustoće, podrealno se razlijeva zrakom, ište gutanje etera, ti si sva podbuhla, žudljiva kugla strasti pred prsnuće - koje odgađaš. Veliki lik njega, plinovit i kovrčav, neko tendenciozno naginjanje - dodir, potmuli mali dodir zaklonjen tankoćom sebe - njegovi prsti se late tebe, vrhovima, naoštreno, čisto. Uvrti se taj dodir tvoje kože u krug, samo malo poviše se podignuti, pridignuti se, zatražiti dodir sobom, i pri privitku užitka u tebi samoj, melodično se drhtavo slomiti pod propinjanjem potrebe, slomiti se i početi propadati, oduzimati mu sebe, da uhvati pri padu dodirom i snažno, obuzetim poljupcem spoji slomljene progorjele karike, isparavanje žudnje snažnije u svojem paklenskom huktanju Još, uvijanje zraka, bolno uvijanje zraka tobom od dogorjelosti, od savijenog željeznog užitka kojim se lomi, drhtavo se tijelo ogoljuje do čiste Namjere, oslobođene od suvišnih priklonjenih mu kretnji kojima se inače suzdržava, zgnječena izbočenost tišine te pritišće prema sebi, mekanom vrtnjom draženja. (smijeh) Svilena nakupina sa svojom ritmičnom kretnjom ritmizira mrak ispred tebe, u prostoru, i palicavo te dotakne, i sklizne uz tebe, obuzme te, prožme te samoj sebi, valovito zagrijavajuće. Koncentrični krugovi topline jarko prozivaju hladnoćom sebe zagrljaj. Žarišta, žigosavajuća uzavrela žarišta poljubaca i njihovo financiranje tvog tijela, golicava bol probija eter, pravocrtno produži, zatim se smete, ustalasa se i ispari u daljinu. . . ostaci, bolni ugljen blica u mraku, pada po tvom tijelu i zagrijava te hladnu, zagrijava te sa svojim Još, i kad je to dahtajuće teško, oduzeti užitak, odgoditi si dodir, na trenutak, i još jedan, i još jedan, i još jedan, dok ... do tamo nisam stigla, ne mogu se sjetiti zašto, zašto

- 22:59 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #

12.07.2007., četvrtak

Maksima prisutnim osinjacima.

rascvjetani gradovi-otoci s trešnje s plijetve žetveno grožđe mjeseca

- 00:50 - "Mind if I smoke?" (1) - "-Care if I do." - #